Svaka zemlja ima svoju kulinarsku tradiciju. Mi, na primer, volimo da roštiljamo – to je deo naše gastronomske kulture. Ali nismo sami! Ljudi širom sveta uživaju u pripremi ukusne hrane na roštilju ili drugim izvorima toplote u društvu prijatelja i porodice – bez obzira da li to zovu roštilj ili drugačije.
Ne samo da se nazivi razlikuju od zemlje do zemlje, već se razlikuju i navike i preferencije kada je u pitanju roštiljanje. Ovde ćemo vam pokazati kako to izgleda – naravno, uz ukusne recepte za roštilj!
Kako Nemci roštiljaju verovatno nije tajna: koriste uglavnom roštilj na ugalj i peku mnogo mesa, kobasica i povrća. Uz to jedu različite soseve i salate i uživaju u ovoj gastronomskoj kulturi sa prijateljima ili porodicom.
Španci roštiljaju na gvozdenoj ploči zvanom plancha. Pripremaju meso i ribu i jedu uz svoje poznate tapase ili ukusne vegetarijanske kesadilje.
Za razliku od većine drugih zemalja, Francuzi vole da roštiljaju kod kuće. Tamo peku ribu, patlidžan, krompir i entrekote. I, naravno, uživaju uz čašu dobrog vina!
Grčka roštilj kultura nam takođe nije strana. U grčkim restoranima možete naći specijalitete kao što su souvlaki, pita hleb ili lignje. Često se jedu uz tipičnu grčku letnju salatu, a nijedan grčki roštilj nije potpun bez tzatzikija!
U Turskoj je roštiljanje veliki događaj, slavi se sa celom porodicom. Prava gozba! Peče se sve – povrće, jagnjetina, govedina, riba i punjeno povrće sa fetom. Uz to jedu hleb, sveže pečen na žaru. Za desert – baklava ili slatka pita sa pistaćima.
Američke navike kada je roštilj u pitanju verovatno su nam najpoznatije: peku mnogo mesa, uključujući T-bone, ribeye, porter steak, rebarca sa ukusnim začinima i burgere. Organizuju žurke sa roštiljem (BBQ), koje se razlikuju od običnog roštiljanja: na BBQ žurkama Amerikanci ne peku meso direktno nad vatrom, već ga polako kuvaju u dimu dimnjaka (smokera). To mesu daje karakterističan dimljeni ukus. U južnim državama Amerike roštilj uključuje i meso i ribu, često u obliku čorbe. Jagnjetina je veoma popularna u Kentakiju. Inače, hamburgeri se tamo peku na način koji mi obično poznajemo – direktno na žaru, nad žarom od uglja.
Amerikanci svoje pečeno meso jedu uz razne soseve, kao što su barbecue sos, dry rub, kečap i majonez. Kao prilog služe beli hleb, krompir, kupus salatu, krompir salatu, pečeni pasulj, tortilje i salsu. Niko ne ostaje gladan!

Meksikanci rade to sasvim drugačije od nas: peku celo životinjsko meso, ne samo delove. Meso se polako priprema na niskoj temperaturi.
U Kubi stanovnici pripremaju “jerk” – svinjetinu dimljenu u specifičnoj jami, pazeći da ne upadnu u nju.
Ove zemlje su usvojile tradicije roštilja pustinjskih nomada i Arapa. Slično Južnoafrikancima, vole da roštiljaju meso, posebno jagnjetinu i govedinu, začinjeno kuminom i kardamomom. Takođe vole da prže ribu i povrće, često uz ljutu salatu od sočiva.
Južnoafrikanci roštiljanje nazivaju “braai” i vole da ga slave u dobrom društvu. Preferiraju jagnjetinu, govedinu, kozje meso, bizona, noja i antilopu. Za svakoga ima po nešto! Uz to služe pirinač, kari ili kus-kus salatu, uz razne soseve poput sosa chutney. Meso i priloge obilno začinjuju čilijem, đumbirom i kardamomom. Kao i mi, uz roštilj piju vino i pivo.
U Aziji je roštiljanje praktično praznik i često se organizuje na ulici. Tako svi mogu da učestvuju u javnoj zabavi sa roštiljem – ulična hrana u svom najboljem izdanju! Dok druge zemlje pretežno roštiljaju meso, u mnogim azijskim zemljama popularne su i ribe i povrće.
U Indoneziji dvorišta kuća često služe kao prostor za roštilj, ali roštilj je takođe poznat i popularan kao ulična hrana. Satay je popularno jelo – meso pečeno na ražnjićima, uz kiselu mešavinu povrća (acar). Prava egzotika!
Satay je takođe specijalitet sa roštilja u Vijetnamu. Na bambusove ražnjiće stavljaju piletinu, jagnjetinu i svinjetinu. Obično se služi sa ljutim kikiriki sosem. Još jedan vijetnamski specijalitet je “Bo La Lot” – rolnice od mlevenog mesa umotane u listove betela. Služi se sa pirinčanim rezancima, ribljim sosem i svežim začinskim biljem.
Yakitori su popularna jela sa roštilja u Japanu – ražnjići od živine, ribe, tofua i povrća, koje se jedu sa soja sosom. Drugi način roštiljanja u Japanu podseća na nemačko-američki stil: kod takozvanog yakiniku roštilj se stavlja u centar stola, a meso se priprema na teppanyaki, posebnim čeličnim pločama. Uz to često uživaju u ukusnoj salati od japanskih rezanaca.
Kao i u drugim zemljama, roštiljanje je za Korejce veoma društvena aktivnost: roštilj se stavlja na sredinu stola, a roštilja se svinjetina, piletina i govedina. Meso se priprema na različite načine: bulgogi, galbi ili chadolbegi. Nekad marinirano, nekad bez začina. Kao prilog služe salatu od mladog luka i sveže povrće.